Komunisti saveta su prozreli etatističke pozicije bordigističkih klovnova prisutne i u njihovoj kritici demokratije kao prepreke centralizovanoj transformaciji oblika vrednosti. Svakako su draži,iako su svemu tome suprostavljali direktnu demokratiju, etatizam odozdo, a ostvarenje njihovog radnicističkog programa najverovatnije bi predstavljalo sitno napredovanje u samoupravljanju sopstvenom bedom. Da li je ovo maksimum do kog su mogle da doteraju slobodarske struje komunizma? Da li je zahtev “svakome prema potrebama, svako prema mogućnostima” danas prazna deklamacija, koja svoj kvantitativni aspekat, meru kao instrument tlačenja, krije pod maskom bezlične, društvene, instance, koja uzima u obzir svakoga? Nema veće uvrede za samoupravljanje, među čijim zastupnicima su se nalazile i neke osobe za poštovanje, ne samo jugoslovenski državnici, od fleksibilne organizacije zadataka učesnika u otvorenim zatvorima sa najviše publiciteta, poznatijim kao rijaliti programi.
***
Jedna paradoksalna predodžba socijalizma može se pronaći u jednom važnom, za Marxova života neobjavljenom tekstu, u „Programu socijalističke radničke partije Njemačke“. Ovdje, kao u skoro nijednom Marxovom tekstu, u prvi plan stupaju klasični, predmonetarni ostaci njegove teorije vrijednosti. U svojem skiciranju ekonomsko-pravnih principa jednog, „iz kapitalističkog društva nakon dugih porođajnih muka rođenog“i njegovom „ostavštinom“ još opterećenog, prijelaznog društva prema komunizmu vraća se Marx izravno na Proudhonov koncept satnih ceduljica koji je na drugom mjestu tako temeljito kritizirao. Međutim, oprečno prethodnome, on ponajprije konstatira, da u prvoj, nižoj fazi komunizma, „društvu utemeljenom na drugarstvu, na zajedničkom vlasništvu proizvodnih sredstava“, akteri svoje proizvode ne razmjenjuju za njihov rad više ne uzima oblik vrijednosti proizvoda. U uvjetima jedne još nedovoljno razvijene proizvodne snage (čime Marx reflektira kvazi-ranoindustrijske uvjete europskog kontinenta svojeg vremena) morala bi podjela potrošnih dobara među individuama slijediti princip ‘svakom prema zaslugama’. Ovdje najednom Proudhon postaje kumom Marxovog socijalizma: „Individualno radno vrijeme pojedinačnog proizvođača“ postaje „društveno“ (prosto rečeno: od razmjenske banke) priznato u obliku „potvrde“ (satne ceduljice), kojom pak on „iz društvenih zaliha potrošnih dobara [uzima] onoliko, koliko to iznosi rada.“ Radno je vrijeme i dalje princip podruštvljenja, doduše, (kao kod Proudhon-Engelsa) ono individualno. Iako se ne vrši razmjena i kapitalistički se ne prisvaja – to je odnos između privatno podijeljenih proizvođača -, ali opet vlada „isti princip kao i pri razmjeni robnih ekvivalenata“. Za razliku od zakona vrijednosti – u kojemu ne određuje konkretni rad, vremenom mjereni rad pojedinca (ili jednog kolektiva), njegov udio u ukupnom društvenom proizvodu, gdje se pod posebnim uvjetima može utrošiti više rada od drugih i ipak pritom ne proizvesti više vrijednosti – u gore navedenom primjeru vlada čisti princip zalaganja, vlada distributivna pravednost,proporcionalna raspodjela po mjeri radno(vremenskog) utroška, posebice radnog intenziteta, dakle, jednakosti za po ovoj mjeri jednake. Shodno tome, „jednako pravo [je] nejednako pravo za nejednak rad.“ Prednovčano-konkretno mišljena „razmjena“ ekvivalenata za Marxa nije – za razliku od Proudhona – nikakav ispravni, vječni ideal pravednosti. On nejednake individue i njihove životne šanse podvrgava jednom represivnom egalitarizmu i „prešutno prepoznaje nejednaku individualnu nadarenost a i time proizvodne kapacitete […] kao prirodne privilegije.“ Marxu nije važno – kako to neki interpretatori tvrde – stvaranje jednaki(ji)h polaznih uvjeta na temelju principa uspješnosti (tzv. jednakost šansi), dakle uvođenja drugih veličina, kao što je broj djece ili nadarenosti, u mjerilo jednakosti, nego do odvajanja podjele dobara od radno vremenskog utroška i uspoređivanja prema vrijednosti. Jedino ukidanje načela učinkovitosti zaslužuje prema Marxu naziv ljudske emancipacije. http://drustvenaanaliza.blogspot.com/2014/04/marx-vs-engels-teorija-vrijednosti-i.html
Bezverzervno 